comment 0

Poprijeko Rusije – zemljom: dan 3

Vlak iz Sankt Petersburga za Moskvu kreće u 9:00, pa smo prirodno računali da na kolodvoru budemo u 8, za svaki slučaj. To nas je, pak, natjeralo da se svi probudimo u 6, a nakon jučerašnjih svinjskih ušiju, votke i pive, to nije bio nimalo lak zadatak.

Ipak, dogegali smo se do kolodvora i imali prvi susret sa ruskim sigurnosnim službama. Na ulazu u svaki kolodvor (pa tako i u svaki metro kasnije) instalirani su detektori za metal i policija pregledava prtljagu – ispada da je Rusija u dosta velikom strahu od terorizma. Kolodvor sam po sebi nije nešto pretjerano impresivan, malo je veći od glavnog kolodvora u Zagrebu, ali ima detalja koji su dosta simpatični. Na samom ulasku, primjerice, kompletan svod krasi slika revolucije.

Revolucija u Sankt Petersburgu

 

Smucamo se po peronima i tražimo naš peron 7, a u tom času vidimo da je peron 7 zapravo u drugom dijelu kolodvora, da se radi o novom zdanju u pripremi za svjetsko prvenstvo, sa pojačanim osiguranjem i pojačanom signalizacijom na engleskom. Vlak koji operira na toj liniji je Sapsan (Velaro RUS EVS), što je, u doslovnom prijevodu, sivi sokol. Postiže maksimalnu brzinu od 250 km/h, ima 11 tisuća konjskih snaga i malo smo uzbuđeni što ćemo se voziti njime. Ruku na srce, ja sam snimao jednu gorostasnu grdosiju starijeg dizajna, a naziva Krasnaja Strela (Crvena Strijela) – ali put takvim dizajnom vlaka bi bio puno duži od prognoziranih 4 sata do Moskve.

Sivi soko
Provodnica

 

Ovo nam je također prvi susret sa provodnicima/cama – stjuardima odnosno stjuardesama u Ruskim vlakovima. Iskreno, više nas interesira kakva će im uloga biti u vlaku starog dizajna kao što je onaj s kojim ćemo nastaviti putovanje, jer u brzim vlakovima ovog tipa, putovanje je više nalik avionskom putovanju (ali i dalje, puno, puno bolje). Njihova uloga ovdje svela se, manje više, na dostavu kave i čaja i to je u principu to.

Unutrašnjost vagona je dosta prostrana, a u interakcijama ljudi uočili smo i prvu, barem nam se čini, zanimljivu crticu. Svi putnici pri sjedanju za svoja mjesta se pozdravljaju i predstavljaju rukovanjem svojim suputnicima koji su im neposredni susjedi. Takav običaj nismo baš vidjeli po Francuskoj i Velikoj Britaniji, a ni u Hrvatskoj nije baš čest.

Kako se vlak polako odmiće od stanice, tako svatko upada u svoju rutinu. Ja pišem jučerašnju objavu, Josip čita o povijesti ruske željeznice, Iva gleda kroz prozor i upija krajolik, a Zoc igra Skyrim.

Bilo kuda gejmam svuda
Prvi vlaaaaak

 

Sljedećih 4 sata proveli smo relativno mirno, Ivišić i ja smo uglavnom čitali, Zoc i Iva su u jednom trenutku zaspali, ali put je ionako bio prekratak i vagoni nisu konstruirani za neko istraživanje vlaka da bismo mogli raditi išta nego sjediti i uživati u putovanju. Gledamo kroz prozor kako se krajolici mijenjaju – od planskoizgrađenih betonskih mastodonata St. Petersburga polako prelazimo na Sela bez asfaltizacije izgrađena od drvenih kuća, pa na beskonačne ledine presjećene tu i tamo nekim jezercem. Balašević ima prispodobu na jednom od svojih live koncerata kako su mu Vojvodina i Slavonija drage jer pogled puca na sve strane i ima nekih pogleda koji mu se nikada nisu vratili – pitam se što bi rekao o ovome, jer malo djeluje ko Slavonija, ali red veličine iznad.

Spavanjeee

 

Kroz 4 sata stižemo do Moskve i krajolici se opet mijenjaju betonskim mastodontima, ali ovaj put – još većim i još impozantnijim. Najava stvari koje dolaze. Pri stajanju vlaka, nekako užurbano nas tjeraju van, te napuštamo Leningradski terminal u Moskovskoj kolodvorskoj četvrti (u Moskvi su tri glavna kolodvora u istom kvadratnom kilometru, svaki orijentiran prema dijelu Rusije kojeg servisiraju – Leningradski, Kazansky i Yaroslavsky). Odlučujemo do hotela Metroom, pa ulazimo pod zemlju – a kad ono. Čuli smo priče o grandioznom Moskovskom metro-u, ali ovo zbilja treba vidjeti da bi se shvatilo. Ogromna predvorja sa velikim lusterima (uglavnom bakrenima sa flourescentnom rasvijetom), mozaici koji predstavljaju, uglavnom socijalističke, prizore i peroni koji bi komotno posramili neke glavne kolodvore, a kamoli druge metro stanice. Londonski tube izgleda kao serija laboratorijskih cijevi za podmazivanje efikasne mašine u usporedbi s ovim (što, na neki način, i jest istina). Odmah odlučujemo da ćemo večeras završiti večer s obilaskom stanica, da vidimo različite dizajne.

Detalj iz metroa
Metro dolazi na stanicu

 

Iz metroa izlazimo kod Biblioteke imena Lenina i imamo prvi pravi susret sa mastodonskom arhitekturom u Moskvi. Prvo, sama biblioteka prijeti nad svojom okolinom, kao titanski konstrukt koji bdije nad običnim smrtnicima koji se nalaze u njenoj blizini. Ispred biblioteke, a u smjeru crvenog trga, stražu drži Dostojevski. Polako krećemo prema hotelu i vidimo da korak po korak, zgrada po zgradu, sve izgleda OGROMNO. U principu centralni dio Moskve i izgleda kao druge metropole, samo scaled up, dok su ljudi ostali isti. Ulovili smo mali pogled na Kremlj, koji ćemo obići u četvrtak, jer je do tada pristup zatvoren zbog parade za dan pobjede, te nastavili prema hotelu.

Biblioteka koja te napada
Dostojevski stražari

 

Hotel je simpatični boutique hotel u Moskovskoj Arbat četvrti, koja je općenito poznata kao četvrt gdje se nalaze svojevrsne Tkalčićeve, Ilice i ulice sličnih funkcija. Smještamo se relativno brzo i idemo odmah u daljnje istraživanje – no prvo moramo unijeti podlogu ugljikohidrata. Kako Josip još nije iskusio gruzijsku kuhinju, idemo u restoran naziva Kačapuri u blizini, da probamo razne specijalitete. Hrana je ovoga puta još bolja, a nagrađeni smo i britkom opservacijom od strane Josipa da mu se Gruzijska kuhinja čini neobično seksualizirana – “Pa da, mutiš i tucaš iz raznih pičkolikih objekata”, kaže on, odnoseći se na postupak razmučivanja jaja u siru u kačapuriju, te srkanja sosa iz kinkalija, čemu prilažemo i fotografski dokaz.

Propisan nacin kako se jede kinkali
Propisan način fotografiranja propisnog načina jedenja kinkalija

 

Završavamo ručak i, kako je dan prije parade manje više sve zatvoreno, odlučujemo vidjeti atrakcije na otvorenom, pa krećemo niz Nikitsky bulevar prema rijeci Moskvi. Nikitsky bulevar je ulica koja je dio Moskovskog prvog ringa – ako pogledate kartu Moskve, vidjet ćete da je promet organiziran kao niz koncentričnih krugova oko Kremlja. Moskovljani s kojima smo se konzultirali prije puta kažu nam da je sve što se u Moskvi događa unutar ringova 1 i 2, dok su izvan ringa 2 samo spavaonice iz kojih se putuje prema centru. Iako me užasno golica ideja šetnje kroz planski izgrađene mastodonte koji bi posramili i mamuticu, vjerojatno nećemo imati vremena u ovoj kratkoj ekskurziji za toliko skretanje s puta.

Unutar samog Nikitsky bulevara nalazi se perivoj, slično kao sa zrinjevcem u Zagrebu, samo puno puno duže, tako da šećemo tim perivojem. Svuda su postavljene slike iz velikog domovinskog rata (ruski naziv za WW2), a ljudi se prema čitavoj stvari odnose sa velikim poštovanjem – klinci trče okolo sa partizanskim kapicama s petokrakom. Svi primjećujemo da je dosta osvježavajuće biti u gradu koji je ponosan na svoju pobjedu u drugom svjetskom ratu, bez obzira na horore koji su uslijedili u komunističkoj vladavini. Ali naletili smo i na skulpturu konjskih glava.

Who just defended Leningrad? Woop-woop!
Konjske glave

 

Prva velika atrakcija koju smo vidjeli je kolosalna crkva Krista spasitelja. Dost je velika, što prati temu cijelog grada, a posebno nam se sviđaju detalji na reljefnim vratima. Iva primjećuje da ako je unutra prazan prostor bez katova – a znamo da je – da je ovo dosta nevjerojatan waste of space. Nije računala koliko tamjana možeš skuriti u tolikom prostoru. Okidamo nekoliko fotografija, dok slušamo zbor kako pjeva domoljubne pjesme u pripremi za sutrašnji nastup i nastavljamo dalje preko mosta do Gorki parka.

Velikooooo
Ovo je veliko. Marko for scale.
Kremlj. Dost dobro.

 

U tom trenutku, zoc nazire crna jedra kroz krošnju drveća, shvaća da se radi o nekom ogromnom kipu broda i postaje jako uzbuđen. Nastavljamo preko mosta i otkriva nam se prekrasan pogled na kremlj i crveni trg u otvorenom prostoru, dok s druge strane vidimo što je kip kojeg je Zoc uočio. Radi se o kontroverznom 100m visokom kipu posvećenom Petru velikom, a postavljenog u čast 300 godina ruske mornarice, koju je Petar veliki osnovao. Kao i mišljenja javnosti – i naša su podijeljena. Josip i ja mislimo da je kip vrhunac nakaradluka i predstavlja nam istu stvar kao i Skopje 2014 – nepotreban kić. Zoc pak misli da je monumentalnost predobra i nemre ga se nagledati.

Moskva na vodi
Ma super je.

Nastavljamo kroz Gorki park, inače kulturni centar Moskve, te se opuštamo na ogromnim bean bagovima. Ovdje dolazimo do prve šire opservacije o Rusima o kojoj započinjemo raspravu. Čitava grupa, uključujući ljude okružene britancima cijelu godinu, su pod dojmom da su Rusi nevjerojatno pristojni – od random interakcija na ulici, do interakcija sa službenim osobljem u različitim kontekstima. Moja interpretacija nešto je drugačija – mislim da su više iskreno nenametljivi, nego što imaju neku usađenu pristojnost, ali pitamo se može li 50 godina opresivnog režima i nasilne policije uzrokovati takav stav prema svijetu, da se prema strancima činiš kao nenametljiv i pristojan. Something to think about – a, kako sunce lagano zalazi, mi odlučujemo započeti našu turu Moskovskog metroa.

Gorki park
Russia may cause excessive hair growth
Morževiiiiii

 

Ukrcali smo se na metro i prošli jedno 5-6 stanica, svaka ljepša od druge. Ima ih u raznim stilovima, što vjerojatno korespondira s time kad je pojedina linija otvorena, ali svaka ima neku temu. Tako smo prošli kroz stanicu koja slavi radništvo, preko stanice koja slavi heroje u velikom domovinskom ratu (gdje je bilo neizbježno da stisnemo selfi sa spomenikom herojima partizanima, što je izazvalo simpatični smješak više nego nekoliko prolaznika) do stanice izrađene u modernom stilu, Puškinskaja, gdje se murali na zidu referiraju na Puškinov život i rad.

Detalj iz metroa. Ovaj frajer je evidentno ličanin
Monumentalni detalj iz podzemne
Heroji pješadija, detalj iz podzemne
Heroji partizani

 

Kako će nam uskoro isteći 90 minutna karta za metro, izlazimo na površinu i bacamo šetnju do Patrijarhova jezerca, lokacije iz koje vrag izlazi u romanu Majstor i Margarita. Iva, Zoc i ja, bivajući nekultivirana stoka, ne znamo za to, ali Josip je srećom bio tu da nas uputi. Oko jezerca postavljeni su klubovi sa klijentelom odjevenom u visoku modu, pa odlučujemo da ćemo preskočiti takve lokale i šećemo nešto dalje do ruskog puba – gdje ćemo popiti par piva prije zaključenja dana.

U ruskom pabu naručujemo neke ruske specijalitete – sirovu haringu na raženom kruhu s vrhnjem (100 bodova tko pogodi tko je ovo naručio!), paštetu od divljači, knedličke s mesom, krumpir s gljivama i boršć. Sve je uglavnom bilo jako ukusno, haringa je bila očekivano najbolja, ali čitavo iskustvo iskvarila je konobarica s kojom se, svom trudu unatoč, nismo mogli sporazumijeti. Prvo je donijela krivo pivo, pa smo za drugu rundu napomenuli da bismo htjeli promijeniti to pivo, međutim nije nas razumjela i donijela je ponovo isto pivo (iako smo radiovalovima zatražili joker “Pitaj Rusisticu” i kontaktirali zborno mjesto Zagreb kako bismo provjerili da smo u pravu!), pa je donijela jedan od komada eklera sa paštetom majstorski okrenutog na paštetnu stranu, da bi na koncu naplatila jednu votku previše i ispravno pivo, ono koje nije donijela, na računu. Dobro je sve.

Profesionalno izokrenut ekler

 

Sve u svemu, prvi dan u Moskvi bio nam je obilježen Moskovskim metroom, koji sam za sebe može biti razlog za dolazak, a kako smo dosta umorni od zadnja dva dana puta, bez prave prilike za odmor u vlaku, odlučili smo nešto ranije i bez alkoholnog delirija ovaj put, povući se na spavanje.

Sutra ćemo se naći s lokalcem, Dmitrijem, koji će nam pokazati neke alternativnije dijelove Moskve, a možda ulovimo neke fotke parade – u međuvremenu до свиданья!

EDIT: Hvala Walidu na historijsko-ruskim ispravcima i hvala Viki na rusistickim ispravcima i hitnim interencijama!

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.