Sve objave do sada dostupne na blogu
Put pod noge – Aotearoa Godinu i sitno dana kasnije – ruksaci su isti, dnevni boravak je drugačiji i opet idemo provesti godišnji odmor u čudnim zemljama u minimumu komfora. Ovogodišnje putovanje nije obilježeno nikakvim mističnim paktovima postavljenima u alkoholom…
Nakon 9258 km kontinuirane pruge, napokon smo došli do Vladivostoka. Po lokalnom vremenu tek je 7 sati, a check in možemo napraviti tek u 12, pa moramo popuniti dan, iako smo, po običaju, dosta neispavani, ali sada i gladni, nakon…
Četvrtak je ujutro. Svi se osjećamo užasno, nitko se nije uspio naspavat. Jet lag nas mori, svi smo se probudili oko ponoći i nismo mogli zaspati do oko 5 ujutro. Rješavamo doručak kod Nikolaja i idemo se spremati za današnji…
Prije svega, izvinjavam se na ovolikoj pauzi u objavi novog update-a. Ispada da je signal za Zocov mobilni internet relativno slab u prostranstvima sibira, a nakon sto smo stigli u Irkutsk jučer, uzrokovano preksinoćnim pijanstvom, morali smo si uzeti odmora….
Izašli smo iz vlaka u 3:20 i ubrzo se nalazimo ispred kolodvora. “Welcome my friends! You need taxi? — Njet — Enjoj your stay! Welcome to Yekaterinburg!”. Neloš početak. Štaćmo sad, u hotel se nemremo čekirat do sutra. Guglaj plejsove….
Budimo se relativno kasno jer smo htjeli napuniti baterije prije velikog puta i neizvjesnog sna večeras. Za doručkom radimo plan za danas – ostavit ćemo torbe u hotelu i onda idemo do crvenog trga, gdje ćemo većinu dana provesti u Kremlju.
Uf. Danas se teško probuditi – ispada da 30 km u dva dana i pomak od samo dva sata u vremenskoj zoni čine svoje i buđenje u 6 ujutro više nije u igri. Doručkujemo tek oko 9:30, dok nas u…
Vlak iz Sankt Petersburga za Moskvu kreće u 9:00, pa smo prirodno računali da na kolodvoru budemo u 8, za svaki slučaj. To nas je, pak, natjeralo da se svi probudimo u 6, a nakon jučerašnjih svinjskih ušiju, votke i…
Drugi dan odmah krećemo tvrdo. U Sankt Petersburgu smo samo jedan puni dan, pa ga moramo iskoristiti što je bolje moguće. Ustao sam oko 6, sredio blog i pričekao do nekih 9 dok su se slonovi skinuli sa glava ostalih suputnika, te se spuštamo na doručak. Tu polako razumijemo da ti pitka voda iz pipe najviše nedostaje kad si mamuran ko smeće.
Prvi dan putovanja obillježila je putna groznica. Probudili smo se oko sat vremena ranije nego što smo trebali (što je, doduše, možda i uzrokovano time što se u zadnje vrijeme, propisno penzionerski, budimo u 6 ujutro. A mjehuri su nam ok.), te smo se nabrijavali na putovanje slušajući Milestone 2 (skux life) od Monikera – inače iz soundtracka predobrog filma “Hunt for the wilderpeople”. Look it up.